Alfacet


Aktivna supstanca: Cefahlor

Lek Alfacet je antibakterijski lek koji sadrži aktivnu supstancu cefahlor, a koja pripada grupi lekova poznatoj kao cefalosporini. Koristi se za lečenje infekcija izazvanih bakterijama osetljivim na ovaj antibiotik.
Lek Alfacet se koristi za lečenje sledećih infekcija:
- infekcije gornjih i donjih disajnih puteva (uključujući zapaljenje pluća, bronhitis, pogoršanje hroničnog bronhitisa, zapaljenje ždrela i krajnika, dopunska terapija u lečenju zapaljenja sinusa),
- zapaljenje srednjeg uva,
- infekcije kože i mekih tkiva,
- infekcije urinarnog trakta, uključujući zapaljenje bubrega i mokraćne bešike, akutne i hronične.



- ako ste alergični (preosetljivi) na cefahlor ili na bilo koju pomoćnu supstancu koja ulazi u sastav ovog leka, kao i na druge antibiotike iz grupe cefalosporina.

Propisivanje i primena leka Alfacet bez potvrđene bakterijske infekcije ili čvrste pretpostavke lekara da se o njoj radi, može biti bez koristi za pacijenta, a pri tome povećava rizik od razvoja rezistencije mikroorganizama.
Upozorite svog lekara:
-ako ste ranije imali reakciju preosetljivosti na antibiotike kao što su cefalosporini, penicilini ili na druge lekove (alergijska reakcija uključuje osip, svrab, otok, neobičan bol u zglobovima, teškoće prilikom disanja);
-ako dobijete proliv (dijareju) u toku primene leka. U slučaju većih tegoba obavezno se obratite Vašem lekaru;
-ako ste bolovali od nekog gastrointestinalnog oboljenja, posebno zapaljenja debelog creva (kolitis);
-ako imate oštećenje funkcije bubrega ili ste na hemodijalizi.
Produžena upotreba leka Alfacet može dovesti do rasta mikroorganizama koji nisu osetljivi na ovaj antibiotik i do pojave naknadnog zapaljenja. U tom slučaju potražite savet lekara. U toku upotrebe leka može doći do pojave pozitivnog Coombs-ovog testa i lažno pozitivnog testa na glukozu u mokraći.

Kažite svom lekaru ili farmaceutu ako uzimate ili ste do nedavno uzimali bilo koji drugi lek, uključujući i one koji se mogu nabaviti bez lekarskog recepta.
Posebno je važno da kažete svom lekaru ako uzimate neke od sledećih lekova:
-varfarin (lek za sprečavanje zgrušavanja krvi);
- probenecid (lek za lečenje gihta).
U slučaju istovremene primene leka Alfacet i varfarina može doći do produženja protrombinskog vremena. Probenecid smanjuje izlučivanje leka Alfacet preko bubrega

Hrana blago smanjuje brzinu resorpcije i maksimalnu koncentraciju leka u serumu, ali ne i ukupan obim resorpcije. Najbolje je lek uzeti 1 sat pre ili najmanje 2 sata nakon obroka.

Pre nego što počnete da uzimate neki lek, posavetujte se sa svojim lekarom ili farmaceutom.
Trudnoća
Primena u periodu trudnoće je opravdana samo kada očekivana korist za majku prevazilazi potencijalni rizik za plod, što će proceniti Vaš lekar.
Dojenje
Male količine leka se mogu naći u majčinom mleku, međutim s obzirom na to da nije utvrđeno dejstvo na odojčad, lek Alfacet treba oprezno upotrebljavati kod dojilja.

Nije primenljivo

uobičajena doza kod odraslih je 250 mg na svakih 8 sati. Kod težih infekcija ili kod onih izazvanih manje osetljivim uzročnicima, doze se mogu udvostručiti, 500 mg na 8 sati. Ukupna dnevna doza od 4 g se ne
sme prekoračiti. Doze od 4 g dnevno primenjivane su bezbedno i do 28 dana, međutim, maksimalna dnevna doza ne treba da bude veća od navedene

za decu mlađu od 8 godina preporučuje se prašak za oralnu suspenziju

Ako ste slučajno uzeli veću dozu leka Alfacet nego što je trebalo, obratite se svom lekaru ili idite u najbližu zdravstvenu ustanovu. Ponesite pakovanje leka sa sobom, bez obzira da li je u njemu ostalo još leka ili ne. U slučaju predoziranja može se javiti mučnina, povraćanje, nelagodnost u gornjem delu trbuha i proliv.

Nikada ne uzimajte duplu dozu (dve doze u isto vreme) da biste nadoknadili preskočenu dozu! U slučaju da ste zaboravili da uzmete lek, odmah nastavite sa terapijom, u istoj dozi i istom vremenskom intervalu kao i u prethodnom periodu. Međutim, ukoliko se približilo vreme za uzimanje sledeće doze, nastavite sa uzimanjem leka po preporučenom režimu

Ne prekidajte terapiju bez konsultacije sa lekarom.
Ako imate bilo kakvih dodatnih pitanja o upotrebi ovog leka, obratite se svom lekaru ili farmaceutu

Kao i svi lekovi, i lek Alfacet može imati neželjena dejstva, mada se ona ne moraju ispoljiti kod svih. Moguća neželjena dejstva su klasifikovana prema sledećim sistemima organa i učestalosti pojavljivanja, pa
mogu biti:
• Veoma česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod više od 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek),
• Česta neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10 pacijenata koji uzimaju lek),
• Povremena neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 100 pacijenata koji uzimaju lek),
• Retka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 1000 pacijenata koji uzimaju lek),
• Veoma retka neželjena dejstva (mogu da se jave kod najviše 1 na 10000 pacijenata koji uzimaju lek),
• Nepoznata učestalost (ne može se proceniti na osnovu dostupnih podataka).
Gastrointestinalni poremećaji:
Najčešće prijavljeno neželjeno dejstvo je proliv. Veoma retko je proliv toliko teškog intenziteta da zahteva prekid terapije. Pored proliva javljaju se i kolitis (zapaljenje debelog creva), uključujući i retke slučajeve pseudomembranoznog kolitisa, zatim mučnina i povraćanje.
Imunološki poremećaji: alergijske reakcije (sitan osip po koži, svrab i koprivnjača) koje se obično smiruju nakon obustave terapije. Reakcije slične serumskoj bolesti (erythema multiforme minor , osip ili druge kožne
manifestacije udružene sa zapaljenjem/bolom u zglobovima, sa ili bez groznice), koje se javljaju obično tokom ili nakon drugog (narednog) ciklusa lečenja lekom Alfacet, nekoliko dana nakon započinjanja lečenja. Ovakve
reakcije su češće prijavljene kod dece nego kod odraslih. Povlače se nekoliko dana nakon prestanka terapije, bez ozbiljnih posledica. Izgleda da antihistaminici i kortikosteroidi ubrzavaju oporavak ovog sindroma.
Limfadenopatija (oboljenje limfnih žlezda) i proteinurija (pojava belančevina u mokraći) se javljaju retko. Retki su slučajevi teških promena na koži sa pojavom plikova ili sa raslojavanjem kože - erythema multiforme major (Stevens-Johnson-ov sindrom), toksične epidermalne nekrolize (ozbiljne alergijske kožne reakcije) i anafilakse.Anafilaksa je češća kod pacijenata koji su alergični na penicilin. Anafilaktoidni događaji se mogu ispoljiti kroz pojedinačne simptome, uključujući postepeno oticanje kože i sluzokože (angioedem), malaksalost, otok (uključujući lice i ekstremitete), otežano disanje, osećaj mravinjanja po koži (parestezije), iznenadni, kratkotrajni gubitak svesti ili proširenje krvnih sudova (vazodilatacija).
Retko, simptomi preosetljivosti mogu trajati i nekoliko meseci.
Poremećaji na nivou krvi i limfnog sistema: povećan broj eozinofila (podvrsta belih krvih zrnaca), pozitivan Coombs-ov test, retko trombocitopenija (smanjenje broja krvnih pločica u krvi), prolazna limfocitoza (povećan
broj limfocita), leukopenija (smanjen broj belih krvnih zrnaca u krvi) i, retko, hemolitička anemija (anemija usled razgradnje eritrocita), aplastična anemija (anemija usled smanjenog stvaranja eritrocita u koštanoj srži),
agranulocitoza (nedostatak, smanjenje broja belih krvnih zrnaca) i reverzibilna neutropenija (smanjenje broja određene vrste belih krvnih zrnaca-neutrofila). Hepatobilijarni poremećaji: Retko su prijavljeni prolazni hepatitis i holestatska žutica, odnosno žutica usled zastoja u oticanju žuči, blago povišene vrednosti enzima AST, ALT ili alkalne fosfataze.
Poremećaji na nivou bubrega i urinarnog sistema: Retko se može javiti reverzibilni intersticijalni nefritis (prolazno zapaljenje bubrega), blago povišene vrednosti pokazatelja funkcije bubrega (uree u krvi ili kreatinina u serumu) ili abnormalne vrednosti analize urina.
Poremećaji nervnog sistema:
Retko su prijavljene prolazna hiperaktivnost (povećana psihomotorna aktivnost), uznemirenost, nervoza, nesanica, zbunjenost, hipertonija (povećanje tonusa mišića), vrtoglavica, halucinacije (čulne obmane) i
pospanost. Poremećaji reproduktivnog sistema i na nivou dojki: svrab u predelu genitalija, vaginitis (zapaljenje vagine) i vaginalna monilijaza (gljivična infekcija vagine).
Prijavljivanje neželjenih reakcija
Ukoliko Vam se ispolji bilo koja neželjena reakcija, potrebno je da o tome obavestite lekara ili farmaceuta. Ovo uključuje i svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu. Prijavljivanjem neželjenih
reakcija možete da pomognete u proceni bezbednosti ovog leka. Sumnju na neželjene reakcije možete da prijavite Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije (ALIMS):

Potražite neki drugi lek