Mendilex

Biperiden se ne smije propisivati bolesnicima s ovim stanjima:

• preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari 
• neliječeni glaukom zatvorenog kuta,
• mehaničke stenoze u probavnom sustavu,
• megakolon,
• ileus.

Nuspojave se češće javljaju na početku liječenja, odnosno pri prebrzom povećavanju doze. Osim u slučaju po život opasnih komplikacija, liječenje se ne smije naglo prekinuti zbog opasnosti od prekomjerne proturegulacije.

Antikolinergici s djelovanjem na središnji živčani sustav, kao što je biperiden, mogu povećati sklonost konvulzijama, Stoga je potreban oprez prilikom primjene biperidena u osoba s povećanom sklonošću konvulzijama.

U pojedinačnim slučajevima, pogotovo u bolesnika s hipertrofijom prostate, biperiden može prouzročiti smetnje mokrenja, a rjeđe i zastoj mokraće. Bolesnici sa smetnjama mokrenja trebali bi isprazniti mokraćni mjehur prije uzimanja biperidena.

U bolesnika koji boluju od mijastenije gravis, biperiden se smije primjenjivati samo uz poseban oprez.

Oprez je potreban i kod primjene biperidena u bolesnika koji boluju od bolesti praćenih tahikardijom.

Pretjerana suhoća usta može se ublažiti čestim pijenjem manjih količina tekućine ili žvakanjem guma za žvakanje bez šećera.

Potrebno je redovito kontrolirati očni tlak . Oprez je potreban u osoba koje boluju od glaukoma.

Zabilježeni su pojedinačni slučajevi zlouporabe biperidenklorida i razvoja ovisnosti, s obzirom na moguće podizanje raspoloženja i euforične učinke uočene u nekih bolesnika.

Primjena u posebnim skupinama bolesnika

Potreban je oprez prilikom doziranja lijeka starijim osobama. Stariji su bolesnici, pogotovo oni s organskim oštećenjem mozga vaskularne ili degenerativne prirode, često povećano osjetljivi i na terapijske doze lijeka.

Klinička iskustva s primjenom biperidena u djece i adolescenata do 18 godina starosti su vrlo ograničena i uglavnom se odnose na kratkotrajnu primjenu kod distonija prouzročenih lijekovima (npr. zbog uzimanja neuroleptika ili metoklopramida i sličnih lijekova) koje se očituju kao nuspojave ili simptomi intoksikacije.

Mendilex sadrži laktozu .

Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja galaktoze, nedostatkom Lapp laktaze ili malapsorpcijom glukoze i galaktoze ne bi trebali uzimati ovaj lijek.

Pri istodobnoj primjeni biperidena s drugim antikolinergičkim lijekovima, kao što su psihofarmaci, antihistaminici, antiparkinsonici i spazmolitici, mogu se pojačati nuspojave povezane sa središnjim i perifernim živčanim sustavom.

Ako se biperiden daje zajedno s kinidinom, mogu se pojačati antikolinergički kardiovaskularni učinci (pogotovo učinak na AV-provođenje).

Istodobna primjena s levodopom može pogoršati diskinezije. Generalizirani koreiformni pokreti opisani su pri istodobnoj primjeni biperidena i pripravaka levodope/karbidope u bolesnika s Parkinsonovom bolesti.

Biperiden može pojačati tardivne diskinezije prouzrokovane neurolepticima. Katkada su simptomi parkinsonizma pri postojećim tardivnim diskinezijama toliko snažni da zahtijevaju trajno antikolinergičko liječenje.

Zbog učinka na središnji živčani sustav, biperiden može pojačati djelovanje alkohola (potrebno je izbjegavati alkohol).

Antikolinergici poput biperidena antagoniziraju djelovanje metoklopramida i sličnih lijekova na probavni sustav.

Trudnoća

Biperiden se tijekom trudnoće smije primjenjivati isključivo nakon pažljive procjene odnosa koristi i rizika jer nema podataka o iskustvima primjene biperidena u trudnica.

Dojenje

Antikolinergici mogu inhibirati laktaciju. Temeljem kemijske strukture djelatne tvari može se pretpostaviti da se biperiden izlučuje u majčino mlijeko. Stoga se preporučuje prekid dojenja.

Plodnost

Nema podataka o eventualnim učincima biperidena na plodnost.

Zbog nuspojava povezanih sa središnjim i perifernim živčanim sustavom, kao što su umor, omaglica i pospanost, lijek može čak i pri pravilnoj uporabi utjecati na psihofizičke reakcije i, neovisno o osnovnoj bolesti, smanjiti sposobnost upravljanja vozilima i strojevima, odnosno sposobnost rada bez sigurnog oslonca.

Taj je utjecaj osobito snažan pri istodobnom uzimanju biperidena s drugim lijekovima koji utječu na

središnji živčani sustav, s antikolinergicima, a posebice s alkoholom. Zbog toga bolesnike koji namjeravaju voziti ili upravljati strojevima treba upozoriti na mogućnost takvih nuspojava.

Doziranje

Doziranje biperidena je individualno.

Liječenje treba započeti najnižom dozom koja se potom postupno povisuje do željene doze.

Odrasli

Parkinsonov sindrom

Liječenje započeti dozom od 1 mg (½ tablete) dva puta na dan. Doza se postupno povećava do doze održavanja koja se kreće od 1-4 mg (½ -2 tablete) tri do četiri puta na dan, što odgovara dnevnoj dozi od 3-16 mg. Dnevno povećanje doze ne bi smjelo biti veće od 2 mg. Najveća dnevna doza biperidenklorida je 16 mg (8 tableta dnevno).

Ekstrapiramidalni si mptomi prouzročeni lijekovima

Ovisno o težini ekstrapiramidalnih simptoma prouzročenih lijekovima, uz terapiju neurolepticima primjenjuje se 1-2 mg (½ -1 tableta) 2-3 puta dnevno, što odgovara dnevnoj dozi biperidenklorida od 2-6 mg.

Djeca

Za liječenje ekstrapiramidalnih simptoma prouzročenih lijekovima u djece u dobi od 3 do 15 godina primjenjuje se 1-2 mg (½-1 tableta) 1-3 puta dnevno, što odgovara dnevnoj dozi biperidenklorida od 1-6 mg.

Stariji

Potreban je oprez prilikom doziranja lijeka starijim osobama. Liječenje treba započeti najnižom dozom. Dozu potom polagano povisivati ovisno o terapijskom učinku 

Bolesnici s oštećenom funkcijom bubrega/jetre

Nema farmakokinetičkih podataka o primjeni biperidenklorida u bolesnika s oštećenom funkcijom bubrega niti u bolesnika s oštećenom funkcijom jetre. Stoga se preporučuje oprez prilikom primjene lijeka u ovih bolesnika.

Način primene

Tablete su namijenjene za primjenu kroz usta.

Ukupnu dnevnu dozu treba rasporediti ravnomjerno tijekom dana, u više pojedinačnih doza. Tablete se trebaju uzimati s dovoljnom količinom tekućine, po mogućnosti tijekom ili nakon jela.

Nuspojave povezane s probavnim sustavom mogu se ublažiti uzimanjem lijeka neposredno nakon jela. Tableta se može razdijeliti na jednake doze.

Trajanje liječenja

Trajanje liječenja ovisi o vrsti i tijeku bolesti, a kreće se od kratkotrajnog davanja do trajnog liječenja. Liječenje se ne smije naglo prekinuti, već se mora provoditi postepeno 

Za liječenje ekstrapiramidalnih simptoma prouzročenih lijekovima u djece u dobi od 3 do 15 godina primjenjuje se 1-2 mg (½-1 tableta) 1-3 puta dnevno, što odgovara dnevnoj dozi biperidenklorida od 1-6 mg.

Simptomi

Simptomi predoziranja slični su trovanju atropinom, a očituju se kao periferni antikolinergički simptomi (raširene i trome zjenice, suhe sluznice, crvenilo lica, ubrzana srčana frekvencija, atonija crijeva i mokraćnog mjehura, povišena temperatura, pogotovo u djece) i smetnje središnjeg živčanog sustava (uzbuđenost, delirij, konfuzija, poremećaj svijesti i/ili halucinacije). Kod teških trovanja postoji opasnost od cirkulacijskog kolapsa i paralize centra za disanje.

Lečenje

Kao antidoti preporučuju se inhibitori acetilkolinesteraze, osobito fizostigmin koji dobro prodire u likvor i djeluje na središnje simptome (ako je fizostigminski test pozitivan, može se dati fizostigminsalicilat). Prema potrebi treba poduprijeti kardiovaskularnu i respiracijsku funkciju (dodatak kisika), te snižavati povišenu temperaturu i uvesti mokraćni kateter.

Prema potrebi može se provesti ispiranje želuca ili mjere koje smanjuju apsorpciju lijeka iz probavnog sustava.

Učestalost nuspojava navedenih u nastavku je definirana kao: vrlo često (≥ 1/10), često (≥ 1/100 i < 1/10), manje često (≥ 1/1000 i < 1/100), rijetko (≥ 1/10 000 i <1/1000), vrlo rijetko (> 1/10 000), ili nepoznato (ne može se procijeniti iz dostupnih podataka).

Nuspojave se mogu pojaviti osobito na početku liječenja te ako se doza povisuje prebrzo. Zbog nepoznate veličine populacije koja je bila izložena lijeku, postotak učestalosti spontano prijavljenih nuspojava ne može se točno utvrditi.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika traži se da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava