Azot suboksid


Aktivna supstanca: Azot suboksid

Azot-suboksid je medicinski gas koji sadrži najmanje 98,0% v/v azot-suboksida u gasnoj fazi, na 15° S. Ne sadrži pomoćne supstance.

Azot-suboksid spada u grupu opštih inhalacionih anestetika. Poznat je kao anestetik koji se dobro podnosi. Upotrebljava se u kombinaciji sa kiseonikom.

Pri tome, manje koncentracije (50% : 50%) bez gubitka svesti deluju snažno analgetski. Veće koncentracije azot-suboksida sa kiseonikom (70% : 30%) u kombinaciji sa drugim opštim anesteticima i mišićnim relaksantima, upotrebljavaju se za održavanje opšte anestezije u toku hirurških zahvata.

Azot suboksid ne draži sluznice i ne izaziva suvišno izlučivanje sluzi. Vrlo brzo se resorbuje preko pluća, a posle prekida dovođenja, već u roku manjem od četiri minuta, izluči se istim putem. Vreme zadržavanja u organizmu zavisi od dubine i trajanja anestezije, kao i od alveolarne ventilacije.

Na molekularnom nivou, mehanizam dejstva N2O je složen i nepotpuno razjašnjen, a uključuje promenu aktivnosti većeg broja hemijskih medijatora u mozgu i kičmenoj moždini.

Indikacije:

  • Inhalaciona anestezija u kombinaciji sa drugim opštim anesteticima (inhalacionim ili  intravenskim) i mišićnim relaksantima.
  • Analgezija bez gubitka svesti, što se postiže sa subanestetičkim dozama u kombinaciji sa kiseonikom, kod zahvata u stomatologiji, porodiljstvu, pri promeni zavoja kod postoperativnih fizioterapija i drugih bolova. 


Azot suboksid se ne sme primenjivati bez obezbeđivanja odgovarajuće oksigenacije.

Ne sme se primenjivati u stanjima šoka, hipoksije, hipovolemije, teške hemoragije i hipotenzije.

Pored toga azot suboksid se ne može primenjivati kod bolesnika sa sledećim bolestima/simptomima/stanjima:

  • pneumotoraks, gasna embolija, nakon ronjenja (sa pratećim rizikom od dekompresione bolesti), nakon procedure ekstrakorporalne cirkulacije uz korišćenje mehaničkog srca i pluća, ili kod teške povrede lobanje, budući da se vazdušni mehurići (embolusi) mogu proširiti usled primene azotnog suboksida;
  • intraokularne injekcije gasa (npr. SF6, C3F8), zbog, rizika od povećanog pritiska u oku koji može da izazove slepilo;
  • znaci intestinalne opstrukcije (ileus) zbog rizika od dodatne intestinalne dilatacije;
  • srčana insuficijencija ili teško oštećena funkcija srca (npr. nakon hirurgije srca), budući da blagi depresivni efekat azot suboksida na miokard može da izazove dalje pogoršanje funkcije srca;
  • izražena konfuzija, izmenjena svest ili drugi znaci koji mogu da budu povezani sa povećanim intrakranijalnim pritiskom, koji može da bude dalje povećan pod dejstvom azot suboksida;
  • oštećena svesnost i/ili sposobnost kooperacije kada se azotni suboksid primenjuje za ublažavanje bola, zbog rizika od inhibicije protektivnih refleksa. 

Azot suboksid može da inaktivira vitamin B12, što se pri dugotrajnoj i ponavljanoj izloženosti može ispoljiti kao oštećenje sposobnosti kostne srži da stvara elemente krvi, ili kao kombinovani poremećaj u funkciji kostne srži i nerava.

Pri upotrebi azot suboksida, a posebno dugotrajnoj, treba biti oprezan kod bolesnika sa oštećenjem krvotvornog sistema, jer to može da dovede do teške depresije kostne srži.

Ukoliko ne postoji odgovarajući tehnički sistem za odstranjivanje gasova iz operacione sale, trudnice treba poštedeti od rada u takvim salama. 

Molimo Vas da kažete Vašem lekaru, ukoliko primate ili ste skoro primali bilo koji drugi lek, uključujući i lekove koji se dobijaju bez recepta.

Azot suboksid stupa u međusobna dejstva sa drugim anesteticima. Ove interakcije su od velikog kliničkog značaja, i o tome će voditi računa Vaš lekar. 

/

Trudnoća

Azot suboksid može da ometa metabolizam folne kiseline.

Epidemiološki podaci vezani za primenu tokom trudnoće nisu dovoljni da bi se procenio rizik od mogućih štetnih efekata na embrio-fetalni razvoj. Ispitivanja na životinjama pri dugotrajnoj izloženosti visokim koncentracijama azot suboksida pokazala su teratogene efekte. Azotni suboksid može da se koristi tokom porođaja, dok je u slučaju da se lekar odluči za primenu ovog leka u toku prva dva trimestra trudnoće potreban poseban oprez.

Dojenje

Nema podatka o uticaju N2O na dojenčad majki kod kojih je primenjivan N2O, osim da veoma slabo prelazi u mleko dojilja. Azot suboksid se po odluci lekara može primeniti kod dojilje, ali ne i u toku samog čina dojenja. 

Azotni suboksid utiče i na kognitivne i na psihomotorne funkcije. Eliminiše se brzo po okončanju primene. Uprkos tome, dodatne mere opreza, koje podrazumevaju izbegavanje svih aktivnosti koje su psihomotorno zahtevne, uključujući upravljanje motornim vozilima i rukovanje mašinama, potrebno je sprovoditi najmanje 24 sata nakon primene, ili onoliko dugo koliko Vam lekar savetuje. 

Doziranje

Azot suboksid se primenjuje pomoću specijalnih anestezioloških aparata isključivo od strane anesteziologa ili druge odgovarajuće kvalifikovane osobe. Najčešće se koristi u mešavini sa kiseonikom u odnosu 1 : 1 (50% N2O i 50% O2) ili 2 : 1 (66% N2O i 33% O2) pri višem protoku gasova (oko 6 l/min). Ostale koncentracije koriste se prema uputstvu anesteziologa, a u cilju obezbeđivanja maksimalne bezbednosti bolesnika.

Upotreba Azot suboksida dozvoljena je samo pod nadzorom lekara anesteziologa.

/

/

/

/

Neželjena dejstva:

Kada se azotni suboksid koristi kao jedini anestetik:

Česta (>1/100, <1/10):

  • Opšti poremećaji: vrtoglavice, osećaj intoksikacije.
  • Gastrointestinalni poremećaji: mučnina, povraćanje.

Povremena (>1/1000, <1/100):

  • Poremećaji uva i labirinta: osećaj pritiska u srednjem uvu.
  • Gastrointestinalni poremećaji: nadutost, gasovi u crevima.

Kada se azotni suboksid koristi kao deo opšte anestezije:

Česta (>1/100, <1/10):

  • Gastrointestinalni poremećaji: mučnina.

Povremena (>1/1000, <1/100):

  • Poremećaji uva i labirinta: osećaj pritiska u srednjem uvu.
  • Gastrointestinalni poremećaji: nadutost, gasovi u crevima.

Nepoznato (učestalost se ne može proceniti iz dostupnih podataka):

  • Poremećaji krvi i limfnog sistema: megablastna anemija, leukopenija
  • Poremećaji nervnog sistema: polineuropatija i mijelopatija

O svakom neželjenom dejstvu treba obavestiti svog lekara ili farmaceuta.

Potražite neki drugi lek