Galitifen


Aktivna supstanca: Ketotifen

Prevencija bronhijalne astme, naročito praćene atopijskim simptomima.
Simptomatska terapija alergijskih stanja, uključujući rinitis i konjunktivitis. 



Preosetljivost na ketotifen ili neku od pomoćnih supstanci u sastavu leka 
Epilepsija
Pacijenti na terapiji oralnim antidijabeticima (istovremena primena ketotifena i oralnih antidijabetika može dovesti do pojave trombocitopenije)
Dojenje 

Ketotifen nije efikasan u prevenciji ili lečenju akutnih napada astme.
Simptomatsku i profilaktičku primenu antiastmatičnih lekova nikada ne treba naglo obustavljati kada se započinje dugotrajna terapija ketotifenom. Postmarketinškom praćenjem uočeno je pogoršanje astme kod
približno 2 na 1 000 pacijenata. S obzirom da neki od ovih astmatičkih napada mogu biti povezani sa prekidom postojeće terapije, važno je nastaviti sa antiastmatičnom terapijom tokom najmanje 2 nedelje nakon započinjanja primene ketotifena. To se posebno odnosi na sistemske kortikosterode i ACTH, zbog mogućeg postojanja
adrenokortikalne insuficijencije kod steroid-zavisnih pacijenata; u takvim slučajevima oporavak normalnog hipofizno-adrenalnog odgovora na stres može trajati i do godinu dana. Ukoliko je neophodno prekinuti terapiju
ketotifenom, to treba uraditi postepeno, u periodu od 2 do 4 nedelje. Simptomi astme se mogu ponovo javiti.
U slučaju pojave infekcije, terapija ketotifenom mora se dopuniti specifičnom antimikrobnom terapijom.
Prijavljeni su veoma retki slučajevi konvulzija tokom terapije ketotifenom. S obzirom da ketotifen može smanjiti prag za nastanak konvulzija, treba ga primenjivati sa oprezom kod pacijenata sa epilepsijom u istoriji bolesti.
U slučaju smanjenja pažnje koje može nastati usled sedativnog dejstva ketotifena, dozu leka treba smanjiti.
Pacijenti sa retkim naslednim oboljenjem intolerancije na fruktozu, glukozno galaktoznom malapsorpcijom ili nedostatkom saharoza-izomaltaze, ne smeju koristiti ovaj lek, jer sadrži saharozu i sorbitol tečni, nekristališući (E420). 

Ketotifen može potencirati dejstvo lekova koji deluju depresorno na CNS, antihistaminika, antikoagulanasa i alkohola.
Istovremenu primenu oralnih antidijabetika i ketotifena treba izbegavati 
Ketotifen pojačava dejstvo bronhodilatatora. Iz tog razloga treba smanjiti učestalost primene ovih lekova u slučaju istovremene primene sa ketotifenom

Trudnoća
Nema dovoljno podataka o primeni ketotifena kod trudnica. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na direktna ili indirektna štetna dejstva vezana za reproduktivnu toksičnost
Ketotifen ne treba primenjivati tokom trudnoće, osim u slučaju da kliničko stanje žene zahteva terapiju ovim lekom.
Dojenje
Raspoloživi podaci iz ispitivanja sprovedenim na pacovima pokazuju da se ketotifen izlučuje mlekom.
Pretpostavlja se da se ketotifen izlučuje i humanim mlekom, pa iz tog razloga majke koje koriste ketotifen ne bi trebalo da doje 

Tokom prvih nekoliko dana primene ketotifena reakcije mogu biti izmenjene. Pacijente treba upozoriti da izbegavaju upravljanje motornim vozilom i rukovanje mašinama dok se ne ustanovi kako na njih deluje primena ovog leka. Pacijentima se savetuje izbegavanje konzumiranja alkoholnih pića.

Oralna primena.
Odrasli:
1 mg dva puta dnevno uz obrok. Ukoliko je neophodno, doza se može povećati do 2 mg dva puta dnevno. Kod pacijenata koji se lako sediraju, lečenje se započinje sa 0,5 do 1 mg uveče tokom prvih nekoliko dana lečenja.
Stariji:
Ne postoje dokazi da stariji pacijenti zahtevaju drugačije doziranje ili da se kod ove populacije ispoljavaju drugačija neželjena dejstva u odnosu na mlađe pacijente


Deca uzrasta od 2 do 3 godine:
0,05 mg (što odgovara 0,25 mL sirupa 1 mg /5 mL) po kilogramu telesne mase dva puta dnevno (ujutru i uveče).
Deca starija od 3 godine:
1 mg dva puta dnevno uz obrok (ujutru i uveče).

Glavni simptomi akutnog predoziranja uključuju: pospanost, izraženu sedaciju, vrtoglavicu, konfuziju i dezorijentaciju; tahikardiju i hipotenziju; kod dece posebno hiperekscitabilnost ili konvulzije, revezibilnu komu.
Treba obratiti pažnju na moguću pojavu bradikardije i respiratorne depresije.
Terapija je simptomatska. Ako je od uzimanja leka prošlo malo vremena, treba razmotriti mogućnost pražnjenja gastričkog sadržaja. Primena aktivnog uglja može da bude od koristi. Ukoliko je neophodno, preporučuje se simptomatska terapija i monitoring kardiovaskularnog sistema; u slučaju pojave ekscitacije ili konvulzija mogu se dati barbiturati kratkog dejstva ili benzodiazepini. Ketotifen se ne može eliminisati hemodijalizom.

Neželjena dejstva (Tabela 1) su klasifikovana prema učestalosti na sledeći način: veoma često (≥ 1/10), često (≥1/100, <1/10), povremeno (≥1/1000, <1/100), retko (≥1/10000, <1/1000), veoma retko (<1/10000), uključujući
pojedinačne slučajeve. U okviru svake grupe neželjenih reakcija po učestalosti, neželjena dejstva su navedena prema opadajućoj ozbiljnosti.
Infekcije i infestacije        Povremeno Cistitis
Imunološki poremećaji      Veoma retko Multiformni eritem, Stevens-                                                    Johnson sindrom, teški oblici kožnih reakcija
Poremećaji metabolizma i ishrane   Retko Povećanje telesne mase
Psihijatrijski poremećaji     Često Uzbuđenje, razdražljivost, nesanica,                                                 nervoza
Poremećaji nervnog sistema   Povremeno Vrtoglavica
                                             Retko Sedacija
Gastrointestinalni poremećaji  Povremeno Suvoća usta 
Hepatobilijarni poremećaji       Veoma retko Hepatitis, povećanje vrednosti                                                  enzima jetre
Somnolencija i sedacija, suvoća usta i vrtoglavica se mogu javiti na početku terapije, ali se obično spontano povlače sa nastavkom lečenja. Prijavljeni su slučajevi mučnine, povraćanja, glavobolje, konvulzija, urtikarije i
osipa.
Simptomi stimulacije CNS-a, kao što su ekscitacija, razdražljivost, nesanica i nervoza su uočeni posebno kod dece. Prijavljeni su i slučajevi povećanja telesne mase. 

Potražite neki drugi lek