Kako prepoznati pouzdane zdravstvene informacije?

Stručnjaci otkrivaju kako da prepoznamo pouzdane izvore i zaštitimo se od lažnih saveta

Nedavna istraživanja pokazuju da je društvo podložno usvajanju netačnih informacija, posebno kada je reč o zdravlju. Ove informacije se najčešće šire preko društvenih mreža. Postavlja se pitanje kako možemo prepoznati pouzdane izvore zdravstvenih informacija i zaštititi se od netačnih saveta.

U današnje vreme informacije se brzo šire zahvaljujući masovnim i društvenim medijima. Zdravstveni saveti su nam nadohvat ruke, ali to znači da možemo naići i na netačne informacije ako nismo oprezni.

Istraživanje sprovedeno 2024. godine pokazalo je da više od polovine ispitanika prikuplja zdravstvene informacije preko društvenih mreža, dok se 32% oslanja na porodicu, prijatelje i kolege. Međutim, iako se oslanjaju na društvene mreže, ispitanici su priznali da nemaju puno poverenja u tačnost ovih izvora.

Drugo istraživanje iz iste godine otkrilo je da je čak 94% stanovništva primetilo dezinformacije koje kruže na društvenim mrežama.

Malo lepih vesti za obolele od raka - najsavremeniji skener stigao u Srbiju

Da bismo bolje razumeli zašto nasedamo na netačne zdravstvene informacije, treba da razmotrimo naše "korene stavova", objašnjava doktorka Don Holford, istraživačica u oblasti bihevioralne nauke. Ovaj koncept se odnosi na uverenja i ideje o svetu koje smo usvojili od mladosti.

"Koreni stavova su deo naše psihologije - to mogu biti uverenja, pogledi na svet, emocije. U suštini, to su motivacioni pokretači koji utiču na to kako obrađujemo informacije", kaže dr Holford.

Ti "koreni" mogu uključivati i anksioznost prema stvarima koje ne razumemo u potpunosti, poput invazivnih medicinskih pregleda, lekova i vakcina.

"Moj tim i ja smo proučavali 11 različitih korena stavova koji vode ka pogrešnim uverenjima o vakcinaciji. To uključuje strah od neželjenih medicinskih posledica, verska uverenja, pa čak i sklonost ka protivljenju naredbama. Kada dobijemo informacije koje se poklapaju sa našim korenom stava, veća je verovatnoća da ćemo ih prihvatiti", objašnjava dr Holford.

Još jedna stvar nas stalno truje: Prašina iz kočnica opasnija od izduvnih gasova

Istraživanja su pokazala da su ljudi skloni pristrasnosti potvrđivanja - selektivno tražimo dokaze koji podržavaju naša postojeća uverenja i strahove. Ova tendencija je toliko jaka da je teško promeniti.

Ko je najpodložniji usvajanju netačnih informacija? Dr Holford objašnjava da ljudi obično veruju informacijama koje se poklapaju sa njihovom ideologijom. Međutim, određene psihološke osobine mogu nas učiniti manje ili više podložnim dezinformacijama.

"Spremnost da razmotrimo različite perspektive i dokaze, poznata kao 'aktivno otvoreno razmišljanje', povezana je sa manjom podložnošću dezinformacijama", kaže dr Holford.

Važno je napomenuti da neki strahovi koji čine ljude podložnim dezinformacijama potiču iz stvarnih negativnih iskustava u zdravstvenom sistemu. Iskustva rasizma u zdravstvu, odbijanje pravovremenog lečenja zbog rodne pristrasnosti ili generalno loša iskustva u institucijama mogu pojačati anksioznost i doprineti podložnosti netačnim informacijama.

Dr Holford i njene kolege razvili su strategiju koju nazivaju "džiju-džicu intervencije" za borbu protiv zdravstvenih dezinformacija. Ova strategija koristi dezinformacije protiv njih samih, slično principima borilačke veštine džiju-džicu.

Postoje dva tipa ovakvih intervencija:

- psihološka imunizacija protiv dezinformacija

- empatično pobijanje dezinformacija

Psihološka imunizacija funkcioniše slično vakcini. "Razvijamo intervencije koje upozoravaju ljude na taktike dezinformacija - na primer, kako se selektivno biraju informacije, kako se manipuliše emocijama ili kako se koriste lažni stručnjaci da bi se delovalo kredibilno", objašnjava dr Holford.

Kako proveriti tačnost zdravstvenih informacija? Dr Holford preporučuje tehniku "lateralnog čitanja":

"Kada naiđemo na zdravstvene informacije na jednom sajtu ili platformi, trebalo bi da potražimo potvrdu tih činjenica iz drugih izvora, nezavisnih od originalnog izvora. Posebno je važno ovo raditi kada naiđemo na zdravstvene informacije koje savršeno odgovaraju onome što želimo da čujemo."

Međutim, dr Holford naglašava da odgovornost za proveru tačnosti informacija ne može biti samo na pacijentima i korisnicima. Platforme koje dele zdravstvene informacije moraju uspostaviti bolju kontrolu kvaliteta.

U vreme kada mnogi gube poverenje u organizacije javnog zdravlja, postavlja se pitanje gde možemo pronaći najpouzdanije zdravstvene informacije? Dr Holford ističe da su paradoksalno upravo organizacije javnog zdravlja često mesta gde su informacije pouzdane, jer su odgovorne građanima.

Ako ne verujemo lokalnim izvorima, dr Holford savetuje da potražimo globalne i nevladine organizacije. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je dobar izvor koji pokriva zdravlje vrlo široko.

"Najbolja strategija je da započnete sa proverom izvora informacija i da pogledate šta nam govori konsenzus više kredibilnih izvora. Budite oprezni ako se nešto previše poklapa sa vašim postojećim uverenjima", savetuje dr Holford.

Na kraju, najbolje je potražiti informacije od pouzdanog zdravstvenog radnika, koji je kvalifikovan da odgovori na pitanja i proveri izvore informacija.