filteri close
Objavljeno: 27.10.2023. Image source: Pexels
300x600

I zašto je to važno za njih i za nas

Stres je neizbežan deo života i svi se mi, uključujući i decu, suočavamo s njim u različitim oblicima i intenzitetima.

Iako mnogi misle da su dečji problemi trivijalni u poređenju sa odraslima, za dete mogu biti veliki i zastrašujući. Zato je ključno da roditelji aktivno rade na tome da svoju decu nauče kako da se nose sa stresom.

Osim toga, ako se ta veština stekne u detinjstvu, lako se nosi i kroz ostatak života i probleme koji zaista postaju sve ozbiljniji, a kasnije u životu se i ne tiču samo nas.

Poremećaj pažnje-simptomi i lečenje

Prvi korak u tom procesu je otvorena komunikacija. Deca često nemaju reči kojima bi opisala osećaje ili nemaju jasnu sliku o tome šta ih muči. Postavljajte pitanja koja podstiču dijalog i slušajte ih pažljivo. To može biti nešto kao "Kako se osećaš danas?" ili "Imaš li nešto o čemu želiš da pričamo?". Na taj način dajete detetu do znanja da su njegova osećanja validna i da je u redu izraziti ih.

Drugi korak je uvođenje metoda relaksacije koje su prilagođene deci. To može biti disanje, vežbe svestranosti, pa čak i jednostavne tehnike meditacije koje su prikladne za njihov uzrast. Na primer, učenje deteta da diše kroz stomak može pomoći u momentima stresa ili nervoze. Prikazivanje ovakvih tehnika kroz igru ili zabavne aktivnosti može učiniti proces učenja lakšim i privlačnijim.

Treći korak je podsticanje fizičke aktivnosti. Vežbanje je dokazano sredstvo za smanjenje stresa i podizanje nivoa endorfina. Ohrabrite dete da se bavi sportom ili da provodi više vremena napolju. Pored fizičkih benefita, bavljenje sportom takođe može pomoći u razvijanju timskog duha i veština rešavanja problema.

Koje odlike krase mentalno jaku decu

Četvrti korak je učenje deteta kako da prepozna simptome stresa i da reaguje na njih na zdrav način. Ako dete zna da prepozna kada je pod stresom, biće mu lakše da koristi tehnike koje je naučilo kako bi se sa njim nosilo. To može biti korisno i za odrasle, pošto učimo od deteta kako da bolje komuniciramo i kako da primenimo te iste tehnike na sebe.

Peti i poslednji korak je postavljanje realnih očekivanja i granica. Deca, pogotovo ona mlađa, još uvek ne razumeju potpuno svoje granice i mogućnosti. Postavljanjem realnih ciljeva i davanjem konkretnih povratnih informacija, pomažemo im da izgrade samopouzdanje i smanjimo pritisak koji mogu osećati.

Naučiti dete kako da se nosi sa stresom je dugoročan proces koji zahteva strpljenje, veštine i mnogo ljubavi. Kroz otvorenu komunikaciju, uvođenje tehnika relaksacije, podsticanje fizičke aktivnosti, obučavanje prepoznavanja simptoma stresa i postavljanje realnih očekivanja, deca će biti mnogo bolje pripremljena za izazove koji ih čekaju u životu.